Sretnu novu godinu želi vam GSSuBiH

Kada se nesreća dogodi onda je već kasno ulagati u spašavanje,u tom trenutku ne pomažu  veliki novci koliko pomažu obučeni,opremljeni i uvježbani spašavatelji.A da bi oni bili spremni,treba u spašavanje ulagati kroz godinu,u kontinuitetu.Metoda gašenja tenutnog požara u spašavanju je pogrešna i površna i trebamo što prije krenuti u sustavno i plansko ulaganje u razvoj spašavanja u BiH.

U ovoj ,otužnoj konstelaciji društva u našoj državi, GSSuBiH pokušava da objedini nešto za što se svi trude da razjedine, radeći pri tome Sizifov posao. Dok naši političari čereče ovu našu jadnu državicu, mi probamo ujediniti sve spasilačke službe u BiH u jednu asocijaciju i tumačimo ( i uvjereni smo ) da nam to svima donosi korist, da radimo po istim doktrinama i tehnikama i da nas prepoznaju kao pozitivnu snagu u zaštiti i spašavanju civila. Dakle mi pokušavamo obrnuti društvene procese i to djeluje zbunjujuće na mnoge ( kako se neko usudi da ujedinjuje nešto što treba rastrgati ), da se na kraju i naše kolege spašavatelji ne snalaze u tome dobro pa dobijamo i od njih oponiranje i negiranje podilazeći time svojim lokalnim političarima,tumačeći njihovu politiku razlaza.
I još nešto naopako radi GSSuBiH,naime dok je cijelo društvo instalirano na uzimanje i otimanje,mi se bavimo davanjem,što je vrlo opasan posao- kao na primjer da probamo okrenuti točak jednog zupčanika u suprotnu stranu,dok se svi zupčanici okreću u drugu. Jednostavno se kosimo sa svim društvenim tokovima jer tumačimo nešto što je suprotno trendu društva i prema tome i teško održivo.
Uzdamo se da ima još uvijek dovoljno dobrih ljudi koji razumiju i podržavaju plemenite ljudske kvalitete i da naše nastojanje neće odumrijeti u ovom siromaštvu duha koje nam je nametnuto.
Kako objasniti situaciju od prije neki dan kad se u D.Vakufu okupilo ravno 50 spašavatelja iz cijele BiH da traži čovjeka koji je nestao prije tri mjeseca,nastojeći pomoći rodbini da ga pronađe i dostojanstveno sahrani. Taj nesebični čin je ganuo rodbinu i lokalnu javnost koja je pokazala senzibilitet prema događaju i bili dobri domaćini spašavateljima, dok je istovremeno odgovorna javnost – ljudi koji primaju plaću za zaštitu i spašavanje civila,nisu bili voljni ni javiti se na telefon.
Dakle, u ovom je našem društvu normalno da vladine institucije nemaju odgovor na situaciju kad je jedan čovjek nestao. Oni ( Civilna zaštita ) to opravdavaju tumačenjem da oni postoje radi velikih prirodnih katastrofa,a kada se dogodi velika katastrofa,uhvati ih nespremne … i tako u nedogled.
A narod,ljude muči svakodnevnica. Čovjeka nema,treba ga tražiti; a oni izmišljaju birokratske ograde skrivajući svoj nerad,nezainteresiranost i nesposobnost, ne nude rješenje.
Neko je ovu situaciju napravio,proizveo,nije nastala sama od sebe,nekome odgovara ovakvo stanje stvari,nama-narodu nije ,da pogađamo kome jeste?
Jedan od mogućih odgovora leži vjerojatno u činjenici da na odvojenim računima Civilnih zaštita leže veliki novci ( mjereno u milionima KM ), koje odvaja narod za svoju zaštitu. To su namjenski novci za zaštitu i spašavanje civila i za druge svrhe se ne mogu koristiti po zakonu. Namijenjeni su za financiranje službi spašavanja-vatrogasci,ronioci,gss,hitne službe ,kao i za sanaciju šteta nastalih kao posljedice prirodnih katastrofa.
No ,pošto našoj cijeloj nezasitnoj oligarhiji uvijek nedostaje novaca,oni su se dosjetili ( kako ne smiju direktno „zagrabiti“ iz tih fondova ) da „pozajme“ te milijune koji ionako leže beskorisno na tim računima a njima tako trebaju. Dakle,ovdje stvari postaju jasnije.
Direktori Civilnih zaštita su postavljeni na ta mjesta da budu čuvari njihovog novca , jer oni ga smatraju svojim i imaju bolje planove sa tim novcem nego da ga daju tamo gdje je namijenjen po zakonu. Zato se ne javljaju na telefone i zato,kad ih pitate što su uradili kad nestane jedan čovjek,oni imaju stotinu nerazumljivih birokratskih formulacija koje vam serviraju kao pravdanje ili sugestiju što ste trebali sve uraditi da pokrenete njihov inertni ( ili nepostojeći ) mehanizam ,za koji zapravo nikome nije jasno kako funkcionira, a svima je jasno da ne funkcionira.
Ta konfuzija i nejasnoće u sistemu zaštite civila su dobro-došao obrambeni mehanizam tim birokratima koji čuvaju novac političarima i daje im dobar alibi što ga ne daju nikome ili ( u zadnje vrijeme ) ga daju na kapaljku da im se ne može prigovoriti da ništa ne ulažu u zaštitu i spašavanje civila. Ali su ta ulaganja još uvijek minorna, daleko od onoga što treba biti.
Igra čuvanja namjenskog novca za nenamjenske svrhe se nastavlja i dalje i nitko ih u tom poslu ne može ni zaustaviti ni spriječiti jer je neko posložio ovo društvo na ovaj nakaradni način,nimalo slučajno,sa ciljem da omogući BiH oligarhiji da siše krv ( novac ) narodu kojem bi trebali služiti. Dok se političari ne okrenu prema narodu,do tada će vatrogasci voziti vatrogasna vozila stara 40 godina,imati prosjek starosti djelatnika preko 45 god.,ronioci raditi u mokrim odjelima zimi,gss sam sebi kupovati jakne i cipele i trošiti ih u potragama po međugorskom kamenjaru i drači … ,a oni će voziti najnovije limuzine sa rotacijama koje ne bi ni smjeli koristiti po zakonu.
U normalnom svijetu ( kojem mi očito ne pripadamo ) je posve prirodno da nevladine organizacije,volonteri „popunjavaju“ nedostatnosti sistema i obavljaju svoje poslove nadopunjujući vladine instrumente zaštite i spašavanja. To je prirodan proces i upućeni vrlo dobro znaju da , recimo u Austriji većina vatrogastva počiva na volonterima. Dakle to su ljudi koji ne traže naknadu za svoj rad ali to ne znači da ga obavljaju manje ozbiljno i manje stručno,dapače,lišenost nagrade za rad vrlo često se još uspješnije kompenzira drugim motivacijama,još jačim i boljim od materijalnih nagrada. Austrijska je vlada davno prepoznala korisnost nevladinih i volonterskih organizacija i prigrlila ih u svoje okrilje,podržavajući ih,pomažući njihov razvoj i ulažući u njih sredstva za opremanje i školovanje kadrova iako su nevladine,ali su jako korisne.
A naši političari režu sve „priljepke“ ( spasilačke službe ) koji se pokušavaju zakačiti na ionako skroman proračun koji ni njima gladnima ne dosegne nego moraju posezati za „pozajmicama“.
Novaca ima,nije da ih nema,ali se ne troše na ono za što su namijenjeni a inspekcijske službe nemaju tu snagu da u „udare“ na moćnike nego pritišći one niže .
Pozitivan izuzetak čini potpora koju nam daje Ministarstvo sigurnosti BiH, resorni -odjel zaštite i spašavanja koji vidi i cijeni naše napore u integraciji spasilačkih službi u cijeloj državi. Ali to je na žalost nedovoljno jer lokalni moćnici imaju druge namjere i svojim javnim blaćenjem naših inicijativa negativno utječu na svijest javnosti o potrebama na koje mi ukazujemo i za koje se zalažemo.
Protekla je godina prošla u našim Sizifovskim pokušajima da objedinimo spašavanje u cijeloj BiH i naišli smo na snažne otpore od kojih najviše rastužuju oni koji dolaze od kolega-spašavatelja koji radije podilaze svojim lokalnim političarima i interesima nego što gledaju u budućnost da vide dobrobit spašavanja u zajednici koja je neminovna.
Kolege iz Sarajeva u svojoj aroganciji ne podržavaju ništa što se zove BiH a nije došlo iz sarajevskih krugova a kolege iz RS-a radije povlađuju svojim političarima jer nemaju odvažnosti ponašati se u skladu sa svojom registracijom kao nevladino udruženje nego „mudro“ osluškuju i prate vladine intencije i čekaju bolje dane i u čekanju propuštaju napredak koji mogu i trebaju sami organizirati puno uspješnije nego čekajući na vlasti. A vlasti će ih ionako priznati i uvažiti kad vide da im nema druge,kad postanu nezaobilazni. Međutim,to je teži put,lakši je put ovo što su oni izabrali-formiraj se kao nevladino udruženje i sjedi i kukaj dok te vlada primijeti i prizna. Svatko doduše, ima pravo na svoj put.
Propuštanje da činimo ono što treba i što je očito da treba činiti u zaštiti i spašavanju civila ( nema tu velikih mudrolija ), a to je ulaganje u spasilačke službe,njihova integracija,usklađivanje njihovih doktrina djelovanja; odgađamo dobrobit sigurnosti građana. Radi novca kojeg se neće odreći političari a inače i ne pripada njima nego je namjenski odvojen od naroda i služi da tom istom narodu podigne razinu sigurnosti,samo sa jednim ciljem-podizanje kvalitete zaštite i spašavanja u BiH, tj. sigurnosti građana.
To nas sve skupa udaljava od pozitivnih naprednih procesa u svjetskom spašavanju i to očito nije nikome bitno osim onome jadniku koji je direktno ugrožen i čeka pomoć i koji trpi nemoć i neorganiziranost zaštite i spašavanja jer je to u „višem“ interesu naših političara.
GSSuBiH čini velike korake ka usavršavanju našeg zaostalog modela spašavanja koji je u Bosni još uvijek na zastarjelim metodama i kojeg naši zaostali kolege grčevito brane svojom „utemeljenošću“ na ICAR-ovim preporukama,a zapravo na ICAR-ovim kongresima ( gdje se inače razmjenjuju i nadograđuju iskustva ) nisu bili već decenijama i ne znaju dakle ni što se sve promijenilo u svijetu modernog spašavanja. Ali im to ne smeta da buču po internetskim portalima kako nikome ne treba GSSuBiH jer su oni sretni sami za sebe, u svojim avlijama.
GSSuBiH je od nedavnog formiranja ( 12.08.2014.god.), do kraja godine organizirao čak 7 obuka za svoje pripadnike ( tečaj letenja zmajem,tečajevi upravljanja plovilima na mirnim i brzim vodama,tečaj ljetnih tehnika spašavanja,instruktorski seminar,tečaj prve pomoći,tečaj digitalne kartografije,obuku spašavanja sa žičare ).Mi školujemo,obučavamo i uvježbavamo naše pripadnike da bi još bolje nego do sada spašavali i pomagali svojim sugrađanima. Cilj je da naši svi spašavatelji vladaju istim tehnikama na isti način jer se zajedno susrećemo na terenu,na poplavama,u kriznim situacijama kad se nema vremena puno raspravljati,nego treba djelovati brzo i efikasno.
I dok se spasilačke službe iz regije ( gss Srbije,Crne Gore,Hrvatske ,Slovenije ) rado susreću na regionalnim skupovima spašavatelja gdje se usklađuju tehnike i metode rada,razmjenjuju iskustva,nama u Bosni je to „nepotrebno“. I ne trebamo se ni između sebe usklađivati i uvježbavati po tumačenjima, nažalost mnogim.
Najglasniji internetski bukači koji oblikuju stavove javnosti svojim neodgovornim i neartikuliranim bukanjem pričaju o spašavanju a ne znaju ni plivati i u poplavnoj krizi su dijelili pelene po strogom kopnu,a kad sve prođe onda postaju glasni i plasiraju „zvanične stavove“ u javnost štiteći svoje lokalne interese.
GSSuBiH ostaje ustrajan u svojoj misiji,sa osnovnim ciljem da unaprijedi kvalitetu zaštite i spašavanja SVIH građana BiH i otvoren je za sve dobronamjerne ljude koji su spremni pomoći onima u nevolji , te da to uče i nauče raditi što kvalitetnije i u vlastitoj sigurnosti.
GSSuBiH želi SVIM građanima BiH SRETNU I USPJEŠNU NOVU – 2015.GODINU sa željom da im ( nam ) političari koje smo sami birali budu makar malo više naklonjeni.

Comments are closed.